drhtaj

na savi do hendrixa pluta jedan drveni molić. kad stojim na njemu nekako kao da plovim na rijeci, vidim je kako juri i osjećam struju pod nogama, kao da se i sama gibam iako stojim na mjestu. toliko se čezne otisnuti taj mali mol, toliko bi volio biti dio te divlje, opasne struje. sav drhti od želje i sav se ljulja, daske škripe od trzaja, ali i dalje je na mjestu. lanci ga čvrsto drže za obalu. ali jednoga dana… eh, jednoga dana… baš kao i ja.

Image1

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s